Utorak, 28 Veljača 2017 14:44

Ante Matić: Otvoreno pismo biskupu Periću, ili o trajnom čudu u Međugorju

Ocijeni sadržaj
(12 glasova)

 

Štovani!

Međugorsko čudo traje od 1981. godine i trajat će dok bude čovjeka na ovom planetu. Tako isto traju čudesa u još nekim mjestima gdje se Gospa ukazala.

Pročitavši na duvanjskom portalu izjavu biskupa Perića o međugorskoj Gospi i vidiocima, ostao sam zgrožen načinom na koji način taj katolički biskup govori o vidiocima i svećenicima, koji su imali ikakve veze s fenomenom Međugorja.

Nisam ja neki veliki vjernik, katolik, ali duboko u dnu sebe osjećam i vjerujem da se Isusova majka Marija ukazala dječacima i djevojčicama, isto onako kako je to učinila u Lurdu i Fatimi.

Kažem, međugorska Gospa isto onako kako ljudi govore lurdska Gospa, fatimska Gospa, sinjska Gospa, katinska Gospa... Naravno, sve je to ista Gospa, koja se ukazivala uglavnom kršćanskoj djeci u raznim krajevima svijeta ovoga planeta.

Biskup Perić se silno trudi da dokaže kako je sve to laž, izmišljotina, nekakav fratarski scenarij i manipulacija djecom. Pa to je strašno.

Gospa međugorska je trajno čudo. Da je to istina neporecivi dokaz su milijuni ljudi koji tamo dolaze i mole. Taj dolazak milijuna vjernika i hodočasnika, pa i turista sa svih kontinenata u to malo hercegovačko selo samo po sebi je čudo. Što ti hodočasnici ne dolaze u Mostar ili moje Duvno, na primjer, ili u neko drugo mjesto. Milijuni ljudskih bića iz raznih krajeva ovoga planeta dolaze u Međugorje Gospi. To je trajno čudo, jer to traje godinama i trajat će dok bude na zemlji čovjeka. I svakoga dana tamo ima vjernika, hodočasnika. Nema dana da tamo nema hodočasnika. To je to trajno čudo.

Isusova majko Marijo, milijuni vapaja, uzdisaja, molitvi i zavjeta vinulo se preko Tebe do neba i Boga.

Tko to ne shvaća taj je zakinut za spoznaju dodira naravnog i nadnaravnog, ljudskog i božanskog. Žao mi je što to biskup Perić ne shvaća, da je neprestani, svakodnevni dolazak vjernika moliti u Međugorje – čudo neviđeno pod ovim krvavim podnebesjem. Ovo nažalost ne shvaćaju neki svećenici i biskupi, a shvaćam ja, obični vjernik, grešnik i obični vjernici, koji hodočaste Gospi u Međugorje. Kažem i ne lažem, oni hodočaste međugorskoj Gospi, pa se tamo većina njih ispovjedi, pričesti, skruši i moli. Sklon sam povjerovati, da svaki vjernik u Međugorju doživi ispit savjesti. Nije mali broj onih koji pješače uz brdo (neki bosi) do križa na tjemenu Križevca, kojeg su podigli vrijedni ljudi i žene iz Međugorja i Bijakovića 1924. godine kao zahvalu i zavjet Bogu što je to mjesto poštedio tuče, nevremena koje se te godine sručilo na okolicu Međugorja, a nije poharalo međugorske vinograde i nasade.

Moje iskustvo mi govori, da svaki put kad dođem u Međugorje, osjetim neko čudesno smirenje, neki mir u sebi, nešto što nigdje drugdje tako nešto ne osjećam, nego samo tamo, u Međugorju. I svaki put kad u crkvi na misi čujem pjesmu: Dolazimo ti majko draga sa svih strana svijeta i nosimo ti jade svoje...zaplačem i krišom brišem suze, skrivam suze od onih koji kleče do mene. Više neću kriti. Neka moje suze vidi tko hoće. Ne mogu sebi objasniti zašto svaki put zaplačem u sebi u međugorskoj crkvi. Nikad i nigdje nisam pustio suzu u nijednoj drugoj crkvi. I prođu mi tijelom neki trnci, srsi, nešto meni neobjašnjivo, nešto što nigdje drugdje ne doživljavam. Samo u Međugorju.

Biskup Perić se trudi iz petnih žila i iz svih svoji sila, da meni kao vjerniku dokaže da je sve laž, izmišljotina, glupost...Može on to meni zapovjediti kao vjerniku, ali zašto mi uskraćuje molitvu i vjerovanje na mjestu na kojem se osjećam vjernikom? Nigdje na svijetu, ni kod jedne crkve niti druge bogomolje nisam osjetio Božju nazočnost i Božju milost kao kod crkve u Međugorju.

Svake godine jednom ili dva puta odem u Međugorje. Ovoga proljeća namjeravam hodočastiti Gospi međugorskoj i molit ću Gospu međugorsku, da biskupu Periću prosvijetli pamet, a i svim drugima koji se tiču Međugorja, da je beskrajna rijeka vjernika i hodočasnika koja se slijeva u Međugorje, pravo, istinsko čudo. Posve je normalno da je tamo i Gospa sa svojim pukom, sa svojom djecom, koji joj donose i prinose jade svoje i preko nje mole se Bogu.

 

U Zagrebu, 27.2.2017.      

Akademik Ante Matić    

                            

Napomena: Tekstovi i kolumne objavljeni na portalu ne izražavaju nužno stavove i mišljenje uredništva portala, već su osobni stavovi autora.

Više u ovoj kategoriji: « Bosna

Ante Matić - članci

Velj 28, 2017

Ante Matić: Otvoreno pismo biskupu…

Štovani! Međugorsko čudo traje od 1981. godine i…
Sij 23, 2017

Bosna

Prošlost pregazila sadašnjost, ili što nam to…

Please publish modules in offcanvas position.

Free Joomla! template by L.THEME