Utorak, 28 Veljača 2017 15:44

Ante Matić: Otvoreno pismo biskupu Periću, ili o trajnom čudu u Međugorju

Ocijeni sadržaj
(15 glasova)

 

Štovani!

Međugorsko čudo traje od 1981. godine i trajat će dok bude čovjeka na ovom planetu. Tako isto traju čudesa u još nekim mjestima gdje se Gospa ukazala.

Pročitavši na duvanjskom portalu izjavu biskupa Perića o međugorskoj Gospi i vidiocima, ostao sam zgrožen načinom na koji način taj katolički biskup govori o vidiocima i svećenicima, koji su imali ikakve veze s fenomenom Međugorja.

Nisam ja neki veliki vjernik, katolik, ali duboko u dnu sebe osjećam i vjerujem da se Isusova majka Marija ukazala dječacima i djevojčicama, isto onako kako je to učinila u Lurdu i Fatimi.

Kažem, međugorska Gospa isto onako kako ljudi govore lurdska Gospa, fatimska Gospa, sinjska Gospa, katinska Gospa... Naravno, sve je to ista Gospa, koja se ukazivala uglavnom kršćanskoj djeci u raznim krajevima svijeta ovoga planeta.

Biskup Perić se silno trudi da dokaže kako je sve to laž, izmišljotina, nekakav fratarski scenarij i manipulacija djecom. Pa to je strašno.

Gospa međugorska je trajno čudo. Da je to istina neporecivi dokaz su milijuni ljudi koji tamo dolaze i mole. Taj dolazak milijuna vjernika i hodočasnika, pa i turista sa svih kontinenata u to malo hercegovačko selo samo po sebi je čudo. Što ti hodočasnici ne dolaze u Mostar ili moje Duvno, na primjer, ili u neko drugo mjesto. Milijuni ljudskih bića iz raznih krajeva ovoga planeta dolaze u Međugorje Gospi. To je trajno čudo, jer to traje godinama i trajat će dok bude na zemlji čovjeka. I svakoga dana tamo ima vjernika, hodočasnika. Nema dana da tamo nema hodočasnika. To je to trajno čudo.

Isusova majko Marijo, milijuni vapaja, uzdisaja, molitvi i zavjeta vinulo se preko Tebe do neba i Boga.

Tko to ne shvaća taj je zakinut za spoznaju dodira naravnog i nadnaravnog, ljudskog i božanskog. Žao mi je što to biskup Perić ne shvaća, da je neprestani, svakodnevni dolazak vjernika moliti u Međugorje – čudo neviđeno pod ovim krvavim podnebesjem. Ovo nažalost ne shvaćaju neki svećenici i biskupi, a shvaćam ja, obični vjernik, grešnik i obični vjernici, koji hodočaste Gospi u Međugorje. Kažem i ne lažem, oni hodočaste međugorskoj Gospi, pa se tamo većina njih ispovjedi, pričesti, skruši i moli. Sklon sam povjerovati, da svaki vjernik u Međugorju doživi ispit savjesti. Nije mali broj onih koji pješače uz brdo (neki bosi) do križa na tjemenu Križevca, kojeg su podigli vrijedni ljudi i žene iz Međugorja i Bijakovića 1924. godine kao zahvalu i zavjet Bogu što je to mjesto poštedio tuče, nevremena koje se te godine sručilo na okolicu Međugorja, a nije poharalo međugorske vinograde i nasade.

Moje iskustvo mi govori, da svaki put kad dođem u Međugorje, osjetim neko čudesno smirenje, neki mir u sebi, nešto što nigdje drugdje tako nešto ne osjećam, nego samo tamo, u Međugorju. I svaki put kad u crkvi na misi čujem pjesmu: Dolazimo ti majko draga sa svih strana svijeta i nosimo ti jade svoje...zaplačem i krišom brišem suze, skrivam suze od onih koji kleče do mene. Više neću kriti. Neka moje suze vidi tko hoće. Ne mogu sebi objasniti zašto svaki put zaplačem u sebi u međugorskoj crkvi. Nikad i nigdje nisam pustio suzu u nijednoj drugoj crkvi. I prođu mi tijelom neki trnci, srsi, nešto meni neobjašnjivo, nešto što nigdje drugdje ne doživljavam. Samo u Međugorju.

Biskup Perić se trudi iz petnih žila i iz svih svoji sila, da meni kao vjerniku dokaže da je sve laž, izmišljotina, glupost...Može on to meni zapovjediti kao vjerniku, ali zašto mi uskraćuje molitvu i vjerovanje na mjestu na kojem se osjećam vjernikom? Nigdje na svijetu, ni kod jedne crkve niti druge bogomolje nisam osjetio Božju nazočnost i Božju milost kao kod crkve u Međugorju.

Svake godine jednom ili dva puta odem u Međugorje. Ovoga proljeća namjeravam hodočastiti Gospi međugorskoj i molit ću Gospu međugorsku, da biskupu Periću prosvijetli pamet, a i svim drugima koji se tiču Međugorja, da je beskrajna rijeka vjernika i hodočasnika koja se slijeva u Međugorje, pravo, istinsko čudo. Posve je normalno da je tamo i Gospa sa svojim pukom, sa svojom djecom, koji joj donose i prinose jade svoje i preko nje mole se Bogu.

 

U Zagrebu, 27.2.2017.      

Akademik Ante Matić    

                            

Napomena: Tekstovi i kolumne objavljeni na portalu ne izražavaju nužno stavove i mišljenje uredništva portala, već su osobni stavovi autora.

Ante Matić - članci

Lis 01, 2017

Tko je zaslužan za pripajanje Istre…

ZVIZGA DRUGOVA ISTRIJANA Piše: Ante Matić Držao…

Please publish modules in offcanvas position.

Free Joomla! template by L.THEME