Srijeda, 18 Listopad 2017 15:23

Katalonske enklave

Ocijeni sadržaj
(4 glasova)
Budući da se hrvatske enklave (u Srednjoj Bosni) povijaju pod pritiskom svakodnevnice i svakodnevno se gubi hrvatski utjecaj u njima…
Subota, 14 Listopad 2017 10:06

Iz dnevnika jedne mlade: Kestenje

Ocijeni sadržaj
(21 glasova)
Bila sam u Zagrebu nedavno. Znaš mene, čim sam došla, odma sam otišla u žižu događanja - u Konzum, ne…
Subota, 07 Listopad 2017 09:22

Iz dnevnika jedne mlade: Depilacija

Ocijeni sadržaj
(22 glasova)
Reče mi svekrva da su u njezino vrime bile moderne dlakave žene. - Jesu sestro moja, onda ti je bilo…
Petak, 06 Listopad 2017 15:34

Dvostruki legitimitet

Ocijeni sadržaj
(2 glasova)
Uvijek je dobro o nekim stvarima raspraviti unaprijed. Možda čovjek temeljem javno iznesenih mišljenja koja propituju političko tržište kao neka…
Utorak, 03 Listopad 2017 12:31

Berislav Jurič: Kako me pronašao jedan papirić

Napisao

 

Piše: Berislav Jurič/Naša ognjišta

Tek kada čovjek krene seliti s jednoga mjesta na drugo, pa kada krene punjenje negdje ispražnjenih kartonskih kutija, shvati koliko je to sitnica napunilo njegov život. Mnoge od njih zaboravljene, iako stavljene na mjesto da ih se najlakše sjetimo, godinama tako leže zaboravljene strpljivo čekajući da na njih naletimo slučajno i obradujemo im se kao prvi put.

Nama, koji smo studentski živjeli, pogotovo oni koji su produžili studiranje i studentiranje za koju godinu, preseljenje je teško padalo. Većinom zbog stvari koje su se godinama gomilale po nekoj nepisanoj ljestvici korisnosti. Najviše su se ipak gomilale knjige. Što od fakulteta, što od ljubavi za čitanjem, što od moranja da se pročita pa onda od darivanja ili situacije da se vlasnik posuđenih knjiga nikada više ne vrati u moj život.

Pokušaji

Bilo kako bilo, knjige su se gomilale i onda su postale priličan teret preseljenju jer tko bi rekao, najteže su kutije s knjigama ma koliko male bile. A među njima redovito isplivaju kakvi zaboravljeni papirići, kakve brižno složene stranice koje su u tome trenutku skrivanja valjda stavljene na mjesto za koje se mislilo da nikada neće pasti u zaborav. A onda su se godinama strpljivo skrile i čuvale od nas samih.

Pripremajući sve te silne korice za put pod novi krov, naletio sam na bezbroj otkinutih trenutaka raštrkanih po policama, skrivenih u stranice, zakačenih za korice. Iako u žurbi da adresu zamijenim drugom zbog okova rokova kojima smo neprestano stegnuti, odužio mi se posao vlastitoga knjižničara. Nisam niti žurio. Bilo je, naime, nemoguće tek tako pustiti te zarobljene trenutke da prođu bez kakve analize ili grebanja po sjećanju.

Našlo se tu zapisanih citata iz knjiga. Našlo se tek zapisanih brojeva stranica umetnutih na početak knjige što je moje spremanje učinilo još sporijim jer je valjalo listati i pronaći ono što bi moglo na nekoj stopedesetšestoj biti važno i zanimljivo.

Bilo je tu i nekakvih zapisa, pokušaja pisanja i slaganja riječi pa se nakon iščitavanja začudih kako mi je to nekada tako davno zapisano nedavno isplivalo kroz tipkovnicu da me kopkalo otkuda mi je poznato. A onda se otkrilo kao neki davni dio mene koji se, eto, osim što se skrivao na mojim policama, među silnim koricama, skrivao i u meni.

Prebiranje

A onda mi je zapeo za oko neobičan podsjetnik. Na jednome papiriću, onome žutom, što se lijepi jednim dijelom na pozadini, na koji pišemo ako nešto ne želimo zaboraviti i skoro se podsjetiti, pisalo je ''Utorak – 19:30''. Knjiga uz koju sam to našao, nije mogla, a nisam je trebao ponovno čitati da bih bio siguran, imati nikakve veze s utorkom. Mjesto na kojemu sam je našao također je bilo daleko od utorka. Taj dan, odnosno ta davna večer, a da je davna moglo se vidjeti po izblijedjelome tragu olovke, zapela je tako negdje u mome prostoru i nevidljiva se skrivala godinama da se pojavi.

Nije se pojavila u utorak, niti je bilo 19:30 sati, ali je isplivala tajnovita i zaustavila me da tragam za jednom nepoznatom večeri. Pomislio sam kako bih vjerojatno upamtio dan, sat, trenutak da sam ga ostvario i ispunio kako treba kada sam mu već na papiriću predao važnost pa sam pomislio da bi mogla biti riječ o kakvome izgubljenom utorku. Jer, dok je morao biti zapisan, morao je biti i lako izgubljen.

Pokušao sam prebrati po sjećanju, iako se ne mogu pohvaliti da pamtim važne stvari, nego mi se urežu tek sitni, naoko nebitni detalji, ali nisam uspio pronaći neki poseban utorak u svojemu životu. Ni vrijeme televizijskoga Dnevnika ni po čemu mi nije bilo važno još od onoga vremena kada sam lijegao prije njega. Jednostavno je taj neki utorak zapeo na mojim policama i natjerao me da pomislim kako je zauvijek zaboravljen i da me je možda netko negdje čekao do 19:45, do 20:00 pa i do 20:30, a da se ja nisam pojavio.

Praznina

Ionako sklon maštanju, a posebno nadahnut okružen knjigama, pomislio sam kako me netko negdje možda svakoga utorka do 19:45, do 20:00 pa i do 20:30 čeka, a da se ja nikako ne pojavljujem. Možda sada, kada sam prekinuo magiju nakon što sam pronašao papir, tek shvati da nikada neću stići.

I onda se čovjek sjeti svih propuštenih prilika i kašnjenja koja su mu možda život okrenula u potpuno drugome smjeru. Sjeti se nekih utoraka bez kojih se naizgled moglo, a koji zauvijek u nama ostave nekakvu misterioznu prazninu kada ih se sjetimo i kada ih pronađemo zakačene negdje na listi naših čekanja.

Natjerao me tako žuti papirić, što se lijepi jednim dijelom na pozadini, na koji pišemo ako nešto ne želimo zaboraviti i skoro se podsjetiti, da si obećam kako neću više dopustiti na mi na policama završi neostvareni utorak i da neću dopustiti nekomu da me čeka, a da ja nikada neću doći.

 

Berislav Jurič/Naša ognjišta, listopad 2017.

Nedjelja, 01 Listopad 2017 21:35

Tko je zaslužan za pripajanje Istre Hrvatskoj?

Ocijeni sadržaj
(2 glasova)
ZVIZGA DRUGOVA ISTRIJANA Piše: Ante Matić Držao sam moju nedavno rođenu unučicu Klaru na krilu kad su u Pazinu počeli…
Subota, 30 Rujan 2017 08:19

Iz dnevnika jedne mlade: Učitelj

Ocijeni sadržaj
(24 glasova)
Dan Učitelja je pa je naš učitelj Marko silno uzbuđen. Njegov mu je kolektiv pripremio veliku proslavu kojom će ga…
Utorak, 26 Rujan 2017 15:56

Busovači u pohode

Ocijeni sadržaj
(2 glasova)
Ne pišem putopise, ali bio sam u Busovači. Za Tomislavcity piše Marko Tokić No, prije toga o izborima u Njemačkoj.…
Utorak, 26 Rujan 2017 09:44

Hrvatska šutnja

Ocijeni sadržaj
(2 glasova)
Kad se nema što pametno reći dobro je šutjeti. Istina, ponekad je šutnja zlato, ali ponekad i pristajanje na istine…
Ocijeni sadržaj
(22 glasova)
Razumim ljude koji kažu da je zdravlje najbitnije. Ja isto nemam para.Vidiš, ja ti se ne volim sikirat. U životu…
Stranica 1 od 22

Please publish modules in offcanvas position.

Free Joomla! template by L.THEME