|
Ekonomsko stanje u BiH, rješenje financijske krize u FBiH, suradnja RH
i BiH u oblasti gospodarstva, koraci BiH prema EU... i druge teme bile
su povod za razgovor s Ljubom Jurčićem, profesorom na Fakultetu
ekonomskih znanosti u Zagrebu, zastupnikom u Hrvatskom saboru, bivšim
ministrom gospodarstva RH, članom Glavnog odbora SDP-a RH...
U organizaciji OOSDP Tomislavgrad i ŽO SDP HBŽ, u Tomislavgradu je održana javna tribina o temi „Pred pristupni fondovi EU i kako ih iskoristiti“, na kojoj je predavač, uz dr. Jovičića iz Banjaluke, bio i dr. Ljubo Jurčić, profesor na Fakultetu ekonomskih znanosti u Zagrebu, zastupnik u Hrvatskom saboru, bivši ministar gospodarstva u Vladi RH, član Glavnog odbora SDP Republike Hrvatske, predsjednik Hrvatskog društva ekonomista…Poštujući sva zvanja i funkcije prof. Jurčića, nama je bilo najvažnije dobiti nekoliko odgovora znanstvenika Jurčića, vrsnog ekonomskog stručnjaka, o ekonomskom stanju B i H, o aktualnom financijskom kolapsu Federacije B i H, te o šansama B i H iskoristiti fondove EU.
VL: Kao ekonomski stručnjak, kako ocjenjujete globalno i generalno ekonomsko stanje u BiH?
JURČIĆ: Neću ništa novo reći ako kažem da ekonomsko, ali i političko,
što je teško razdvojiti, stanje u BiH nije dobro, i malo tko je
zadovoljan tim ekonomskim i socijalnim statusom. Pođimo od vrha, od
osnovnih pokazatelja: BiH ima ukupni BDP negdje oko 10 milijardi eura,
a Hrvatska, s nešto malo većim brojem stanovnika, ima oko 40 milijardi
BDP, što znači da je po ukupnoj ekonomskoj snazi četiri puta jača od
BiH.
S druge strane, kada pogledamo BDP po glavi stanovnika, što je druga
mjera razvijenosti, u BiH je on oko 2.500 eura, a u Hrvatskoj 9.000,
dok je nezaposlenost u BiH, službeno, tri puta veća nego u Hrvatskoj.
To je generalno, ali idemo li od regije do regije, kad izađemo iz
Sarajeva, Mostara i Banje Luke, a oni popravljaju prosjek, standard se
sve više smanjuje. Globalno gledajući, Hrvatska je četiri puta
nerazvijenija od EU (15 starih zemalja), a BiH opet negdje četiri puta
nerazvijenija od Hrvatske.
Taj ekonomski status proizvodi i utječe i na sve druge odnose.
Demokracija se brže razvija u razvijenim zemljama s višim standardom, a
gdje je standard nizak, u siromaštvu, izviru negativne strasti, ljudi
su manje tolerantni, a to onda pogoršava i socijalnu i politički
situaciju. U BiH to se dodatno komplicira, jer ovdje žive ljudi
različitih nacionalnih pripadnosti. Političke stranke i njihovi lideri
trguju nacionalnim osjećajima svojih građana, što je najgora situacija.
VL: Nedavno je objavljena vijest o samo 400 KM u proračunu FBiH, te o bankrotu toga entiteta. Može li se to dogoditi?
JURČIĆ: Poduzeće može bankrotirati, što je na prvi pogled loše, ali u
konačnici je to dobro, jer se očisti gospodarski prostor. Politička
organizacija, država, entitet, županija, općina, ne mogu bankrotirati.
Ako u proračunu nema dovoljno sredstava ili ih uopće nema, političke
organizacije opstaju, ali će građani imati lošiju uslugu, ili je uopće
neće imati. Dakle, politička zajednica je u situaciji ne obavljati
poslove, ne davati usluge svojim građanima, zbog kojih je osnovana:
liječnici neće dobivati plaće pa neće liječiti, učitelji neće učiti
djecu i sl.
VL: Niste bh političar, ali mislite li
da se može dogoditi, u situaciji kad nema dovoljno novca u proračunu,
da političari, zastupnici, ministri ne dobiju plaće jer su oni
odgovorni za, uvjetno rečeno, bankrot?
JURČIĆ: U praksi se to ne događa, jer rukovodeći i administrativni
aparat političke zajednice smatra da je mali postotak od proračuna koji
ide u njihove plaće, pa se, kao, ne bi mnogo dobilo kada bi se odrekli
plaća.
VL: Možda u normalnim zemljama, ali kod nas je taj postotak ipak znatan?!
JURČIĆ: Ne govoreći konkretno o BiH, nego proučavajući povijest mnogih
zemalja koje su se našle u situaciji da svojim proračunom ne mogu
pokrivati ni minimalne javne usluge, one, zapravo, ekonomski ne postoje
(u Srednjoj Americi, Africi). Međutim, njihovi političari nastave
zadovoljavati svoje potrebe i imaju deset puta veći standard od građana
kojima bi trebali pružati usluge.
VL: Što se, u takvim okolnostima, događa u državi?
JURČIĆ: To, nužno, izaziva velike socijalne tenzije, posebice ako je
državna organizacija, odnosno administracija, prekomplicirana. Nekada
mi se čini da je u BiH namjerno tako napravljena kako bi se blokirala
svaka kreativna politička odluka. Ima više razina vlasti, gdje jedna
bez druge ne može odlučivati, i u tom dugotrajnom procesu izgube se
smisao i svrha same odluke.
Meni je, iako se trudim, teško izvana procijeniti što je cilj takve
organizacije u BiH. Ona nema za cilj upravljati materijalnim i svim
drugim resursima kojima raspolaže na dobrobit njezinih građana.
Organizaciju uvijek treba postavljati sukladno cilju. U BiH ne postoji
takav cilj, a ne postoji ni u RH. To bi trebao biti jedan, kazano
matematički, temeljni cilj društva, a kada se to postavi, političke
stranke bore se koja će na najbolji način ostvariti taj cilj, koji mora
biti opći, državni, ne smije pripadati ni jednoj, ni drugoj, niti
trećoj stranci.
VL: Tko bi, po vama, trebao postavljati, određivati taj cilj?
JURČIĆ: U BiH, ali i u RH, morao bi postojati dogovor između stručnih
ljudi i političara, ili između znanstvenika i političara o tom osnovnom
cilju. Međutim, pred tim ljudima stoje dva načina, dva puta u
ostvarivanju toga cilja, ali i dva iskušenja. Svoje znanje i poziciju
iskoristiti za dobrobit građana i države u kojoj žive, ili znanje,
iskustvo i poziciju iskoristiti za vlastitu dobrobit. Nažalost, mnogi
se odluče za vlastiti interes.
VL: U BiH je bilo više izbora od
završetka rata, mijenjala se vlast, ali pomak nabolje se ne vidi. Sve
je više nezaposlenih, iseljavanje se nastavilo, ljudi su siromašniji...
Gdje vi vidite granicu tolerancije i izdržljivosti običnog čovjeka?
JURČIĆ: Primjeri iz povijesti kažu: kad je situacija teška, ljudi se ne
žale! No, kada se ukaže perspektiva i neko svjetlo na kraju tunela,
onda ljudi postaju nestrpljivi: žele to bolje što prije, stići odmah do
kraja tunela. Sada je takva situacija i u BiH, a u RH još zamjetnija:
ljudi su izgubili vjeru u političare i da im oni mogu pomoći, ljudi su
prepušteni sami sebi. Vremenom revolt kod ljudi raste i počnu izlaziti
na ulice. Sjetite se, prije par mjeseci Sindikat je izveo 40.000
radnika na ulice u Zagrebu, političari i vladajuće stranke taj skup
nisu shvatili ozbiljno. To je znak da se ljudi okreću svojim udrugama i
traže izlaz, rješenje za svoje probleme.
VL: Očekujete li da će doći, možda na jesen, do većih prosvjeda u RH i BiH?
JURČIĆ: Očekujem nove prosvjede u RH do kraja godine, u prvom redu zbog
povećanja cijena energije i hrane, što će neizbježno dovesti do utrke
ljudi za hranom i osnovnim životnim namirnicama, što će izazvati
nesigurnost na prometnicama, dok će istodobno druge skupine
organizirati prosvjede zbog siromaštva i drugih loših uvjeta življenja.
Politika u RH vrlo malo radi na upravljanju takvom situacijom, a u BiH
takve politike uopće nema.
VL: Može li i kada BiH početi koristiti sredstva iz tzv. pristupnih fondova EU?
JURČIĆ: Zemlje kandidati za EU, ali i one koje su kao BiH potpisale
Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, mogu već početi koristiti
sredstva iz pretpristupnih fondova EU. Ali, nitko BiH neće pomoći izići
iz teške situacije ako se sama ne organizira. Pomoć koja dolazi izvana
nikada nije besplatna. Fondovi EU su dobri i treba ih iskoristiti, ali
ne samo radi udovoljavanju uvjeta i propozicija EU, nego da se ta
sredstva upotrijebe za razvoj BiH. Ako se korištenje fondova svede na
puko udovoljavanje propozicijama, bez vlastite cjelovite strategije
razvoja, dogodit će se da EU uđe u BiH, a da BiH, u suštini, neće otići
u EU.
To bi značilo da će koristi od pretpristupnih fondova imati subjekti
(građani i poduzeća) u EU, a ne u BiH. Tako bi svi energenti, šume,
vode, ljudski resursi, mogli biti iskorišteni za nekog drugog, a ne za
razvoj bh društva. EU će iz tih fondova, u početku, bez mnogo teškoća
odobravati mala sredstva za sitne projekte, kako bi pokazala dobru
volju prema BiH. Međutim, za skuplje projekte trebat će velika
procedura, znanje i administrativni kapaciteti, koje ja još ne vidim u
BiH. Zato sada BiH treba tehnička pomoć i obuka ljudi koji bi uopće
razumjeli o čemu se tu radi.
VL: U čemu vi vidite perspektivu i bolju budućnost BiH?
JURČIĆ: U BiH je uništena proizvodna struktura, da ne ulazimo u to kako
i zašto, a još nema ekonomske politike koja bi oživjela proizvodnju,
osim u Aluminiju, nešto u Tuzli, Zenici, Sarajevu, ali u manjim
mjestima ništa. Treba osmisliti kako zaposliti kapacitete koje su nam
ostavili naši prethodnici. BiH je zemlja s vrijednim prirodnim
ljepotama, još dravom okolinom, rijekama, planinama, ugljenom, vjetrom,
i dobro bi bilo da to sami koristite. Bude li vam netko drugi to
organizirao, on će sve raditi u svoju korist, čega trebate biti
svjesni. Najveći potencijal BiH trebao bi biti u znanju, u obrazovanju
i zadržavanju mladih ljudi i primjeni njihova znanja u BiH.
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Političari i u Hrvatskoj i u B i H se plaše suvereniteta
VL: Što je zajednička slabost hrvatskih i bh političara?
Jurčić: Po mome sudu političari i u Hrvatskoj i B i H se uplaše suvereniteta koji su dobili sa samostalnošću zemlje, pa imam osjećaj da ga žele čim prije prenijeti ili ga podijeliti s nekim izvana. To je slabost i bijeda ove politike i vodećih političara. A upravo taj stečeni suverenitet daje im pravo da naprave sve što hoće za dobrobit ljudi i građana koji žive u njihovim zemljama. Političari taj suverenitet prenose da bi dobili neku osobnu korist. Nesposobni političari, posebice u B i H, nisu u mogućnosti popraviti tešku situaciju u koju su doveli građane, pa izaberu najgori koncept-raspiruju nacionalne strasti.
Ljuba Đikić-Večernji list
(čitanja 624)
 |
sigurano 6 koljeno!6 godina u čas prođe, njihova djeca studiraju na najboljim sveučilištima, a ja još nisam vidio da je neko uspio riješiti status jadnih radnika, njihove neiplaćene plaće, zatim doprinose koji su jako biti!!pa pogledajete oko sebe-koliko vaših susjeda nema zaključen radni staž, ljudi bi mogli u mirovinu, a kako, a šta sa plastikom, bosnaprometom!!!a mi raspravljamo o počasnoj medalji, kitimo se perjem zarađenim na tuđoj muci!!!eto kakvi smo ljudi!!! 
